Iako istinski ne volim Romanove milionere, sinoć mi je baš bilo teško gledati onog nesretnog Terryja. Kako je samo bio utučen nakon promašenog penala... Ona faca. Ko bi rekao da onakva ljudina može onako ridati? Ali, ko ne bi? Upropastio je istorijsku šansu kluba da se po prvi put popnu na najviše postolje klupskog fudbala... He, he, he (podlo)
Realno gledajući Manchester nije razbio Chelsy, skoro mogu reći da ih nije ni nadigrao, podjednako su raspodijelili uloge nadmoćnih po poluvremenima, čak su imali i pomoć onog budalastog sudije, ali ipak hoću da se, kao navijač M. Uniteda radujem, trećem peharu evropskog prvaka. A, kakva je to tek utakmica bila... Kakav prikaz engleskog fudbalskog nepoštovanja protivnika. U 2 ujutro po moskovskom vremenu, kad se fudbal, vjerujem, još nikad nije igrao, po najvećem pljusku... Za pamćenje! E, to treba doživjeti i osjetiti na svojoj koži.
Fudbal je čudna stvar
ReplyDeletenajjednostavnija igra na prvi pogled ha
mahuna...
ocjena 2 +18%