Q.T. = I.Q.

Da li je Quentin Tarantino lud čovjek? Kad je on u pitanju možemo pričati samo o krajnostima: ili je totalno lud ili je totalni genijalac. Lud sigurno nije. Da jeste, do danas bi završio u ludari sa navučenom košuljom preko glave i svo svoje slobodno vrijeme bi provodio po ambulantama gutajući silne miligrame pilula za uveseljavanje te bi mu staaaaalnoo biiiiiiloo lijeeeeeepooooo... i nikad ga ne bi bolila glava. Koliko znam to se još nije deslio. Barem ne za širu javnost. Onda ne preostaje reći ništa drugo nego da je genije.

Taj stvarno ne zna napraviti običan, prosječan film. Ako ne režira onda producira. Ako ne producira onda glumi. I to samo birane uloge. Vinjete krojene isključivo za njegovu pomračenu svijest i njegov razvratni um. Potpuno nekonvencionalan pristup filmu doveo je do one famozne podijele da nema onih koji su ravnodušni prema njemu. Voliš ili ne voliš. Objeručke prihvataš ili zaobilaziš u širokom luku. Ali, mora se priznati da je jako malo onih koji ne vole njegov opus.

"Planet terror" sam počeo gledati u ležećem položaju poluzatvorenih očnih kapaka očekujući svaki trenutak zaspim i odlelujam u bespuća R.E.M. dimenzije, totalno zaboravljajući da me Tarantino posmatra negdje iz prikrajka sa prijetećim pokretima kažiprsta. Sram me bilo! Kako je radnja filma poprilično neoriginalna to je bio izazov više za rijetko ponovljivu kombinaciju Tarantino - Rodriguez da me održe u budnim. Ali nemam sada namjeru prepričavati film niti se baviti kojekakvim recenziranjem, neću čak ni spomenuti desnu nogu nesretne Chery... Samo ću reći da sam kraj filma dočekao skoro na nogama sa čvrsto pritisnutom šakom preko usta da od neartikulisanog smijanja (mada bi se to "smijanje" preciznije moglo nazvati urlanjem, ali dobro...) ne bih probudio vascijeli usnuli komšiluk. Ipak su to bili sitni sati. I na kraju, kad se predstava završila, okrenuo sam se na drugu stranu, pokrio se preko glave i još se dobrih 20 minuta prigušeno kikotao ispod pokrivača. Odavno nisam tako raspoložen zaspao...