Zelena Sava doma mog

Dan 2.

Sutradan nas je vrijeme još bolje poslužilo pa smo i ovaj put zadužili porozni drveni čamac samo sad bez vesala no sa pentom marke "Tomos" i cirka 12 litara goriva što nas je dodatno ohrabrilo u našem naumu: što dalje uzvodno. I bi bogme dobrih desetak kilometara prema Novom Gradu. Da ne bude zabune tako se zove selo, na Savi, u Odžačkoj opštini (za one koji ne znaju). A tamo voda, na sredini, do koljena. Bistra, skoro pa se može piti. Obzirom da sam nekako navikao na visok stepen zamućenosti Bosne i jednog dijela Save ovdje mi je bilo pravo otkrovenje gledati kroz vodu. Zamisli skočiš, zaroniš, otvoriš oči pa vidiš skoro 5 - 6 metara okolo sebe...

Hm... Zanemarite ovo zmijsko tijelo... Da, ovdje se dobro vidi koliko je plitka, bistra i široka.

Koncentracija... Nemam pojma...

Ova mi je isto dobra.

Da nije Sava, rek'o bi čovjek da je slikano u nekom akvarijumu.

Prezelene krošnje prave predebeo hlad...

E, to je ta plaža na iznad koje su ove krošnje.

Savski talasi, nimalo ugodni našem čamčiću.

Zakoračili smo malo i na hrvatsku stranu.
Zapravo, kad malo promislim svo vrijeme smo i pičili njihovom teritorijom.

Daleki Šamac town

Opet smo dočekali smiraj dana

Samo da napomenem da su slike nastale uz pomoć mobilnog telefona marke Sony Ericson sa 2 mpx. Sad se baš i ne sjećam modela ali generalno mislim da slike mogu proći. Poslije par dana smo ponovili istu maršrutu i ovaj put smo odgulili još i dalje, samo ovaj put nisam ništa slikao...

Ebga... Jesen dolazi. Valja dalje vojevati...