Predskazanje

U 9. 24 h po griničkom vremenu, nakon što je osvanulo predivno jutro, toplo, obojeno ljetnjim suncem 11. dana šestog mjeseca 2076. godine većina Evropljana je na jugiostočnom nebu ugledala blještavu brazdu. Početni talas panike među stanovništvom starog kontinenta dobio je svoju potvrdu: bio je to meteor. Za nepunih 15 minuta bio je sjajniji i od samog Sunca. Krećući se nebeskim prostranstvom, unaprijed zacrtanom putanjom, isprva posve nečujno, ostavljao je za sobom uskiptjeli oblak dima.

Negdje Iznad Australije počeo je da se raspada na komade u nizu tako zaglušnih eksplozija da su stotine miliona Zemljana, zauvijek ostali bez sluha. To su bili oni srećni. Uspaničeni stanovnici planete počeli su da jure kao bez glave ne shvatajući da se u stvari nigdje ne mogu sakriti ni zaštititi. Zatvarajući se u podrume i skloništa kao da su još više raspirili gnjev i mržnju razularenog meteora. Krećući se brzinom od 400 metara u sekundi, prolazeći kroz atmosferu, raspao se, te se na hiljade tona kamenja i meteorita sručilo u središte Evrope i po ostatku Zemlje. Jedan meteorit je pao u Jadransko more stvorivši ogromne talase koji su krenuli ka Splitu, Veneciji, Veroni, Dubrovniku ali i dalje u tlu ka Ljubljani, Rimu, Milanu uništivši tako vijekove ljudskog rada i stvaranja. Ostaci slavne Venecije zauvijek su ostali potopljeni pod udarom ogromnog talasa Jadranskog mora. Svi primorski gradovi bili su razoreni do temelja. Ni drugi evropski gradovi nisu bili lišeni zle sudbine: Madrid, London, Amsterdam takođe su potopljeni usljed velikog naleta vode. Potonula je i slavna Palma de Majorka ali i Kipar i Malta, Sicilija i Sradinija. Mnogi meteoriti koji su popadali po tlu Evrope razorili su Beč, Beograd, Budimpeštu, Prag, Minhen, Pariz... Stvorio se ogroman oblak prašine visoko iznad površine, zaklonivši zrake sunca te napravivši mrak, koji je još više uspaničio ionako uplašene ljude. Crno more usljed ogromnog talasa plime potopilo je Istambul, Bukurešt, Sofiju i ostale priobalne gradove. Sredozemno more je u zagrljaj uzelo 30-milionsku Atinu. Najveću pravoslavnu prijestonicu. Ispod Moskve, usled udara, stvorio se ogroman krater iz kojeg je pokuljala užarena lava. Više od 20 miliona Moskovljana živo je ugljenisano...
Ostatak meteorita koji nisu pali na Evropu produžili su svoje zlokobno putovanje ka Sjedinjenim državama. Najveći otpadak od meteora sručio se uz zaglušujuće tonove u okean jugoistočno od New Yorka potopivši kompletnu istočnu obalu. New York, Chicago, Indiana, Cleveland, Philadelphia i ostali gradovi našli su se na dnu Atlantika. Punu podršku kataklizmi dalo je i 5 velikih jezera izlivši se iz svojih korita. Posljednji ostaci pali su na tlo zapadne obale proširivši površinu Tihog okeana preko Seattlea, San Francisca, Los Angelesa...
Japanci, kao najrazvijenja nacija, sa svim svojim tehnološkim dostignućima koje su decenijama razvijali i usavršavali sa namjerom da se zaštite baš od ovakvih napada potopljeni su u rekordnom roku... kakva ironija!
Afrika i Južna Amerika prošle su skoro netaknute. Afrika je ionako uništena u proteklih 100 i više godina siromaštvom, bolestima i glađu. To je jedini kontinent koji vjerovatno iz tih razloga i nije taknut, ali i zbog konstantne nezainteresovanosti ostatka, sad već rezrušene planete, da riješi ovaj problem. I kao da je neko baš zbog toga poštedio svih 70.000 ljudi na ovom kontinentu. Južna Amerika se odvojila od Sjeverne. Potopljeni su jedino Buenos Aires i Sao Paolo. Mnogi su utočeništvo našli u Ognjenoj zemlji kao najsigurnijem kutku na pleneti. Barem za sada.
Poginulo je više od 4.000.000.000 ljudi, a ukupna šteta? To čovječanstvo zasigurno nikada neće izračunati. Zauvijek su izgubljeni kulturni spomenici, muzeji, gradovi starih i novih civilizacija. Nestali su Golden Gate Bridge, Ajfelova kula, Krivi toranj... srušio se Machu Picchu, nestale su piramide u Gizi... Uništene su mnoge naučne institucije, astronomske opservatorije, nestali su mnogi univerziteti, izgubljeni su mnogi podaci, rezultati brojnih istraživanja klučni za dalji razvoj ljudskog roda, izgubljena su sva medicinska istraživanja za pronalazak brojnih lijekova... Sve je nestalo.
Poslije svega sve je izgledalo tako strašno. Kao da jedno jedino jutro vođen i izgubljen nekakv čudan, strašan , nepotreban rat. Kao da se čitav svijet pokušao izboriti sa napadajućom pošasti iz dubokog svemira.
Nakon prvobitnog šoka čovječanstvo je reagovalo odločnošću i jedinstvom kakvo niti jedno doba do tada nije vidjelo ni poznavalo. Kad se prašina razaranja počela siljegati, cijeli svijet je postao svjedok do tada najljepših izlazaka i nikad viđenih zalazaka Sunca.
U 9. 47.h 11. dana šestog mjeseca 2076. godine nastupila je potpuna tišina. Čovječanstvo je nastavilo da živi...