Saturday 30 August 2008

Problemi s majmunima

Jedva nekako uspijevam da otvorim oči, organizam mi još uvijek u postremovskoj fazi, a iz daljine odnekle dopire reski, istančani zvuk gitare:
Brian
Top marks for not trying
So kind of you to bless us with your effortlessness
We're grateful and so strangly comforted

And I wonder
Are you putting us under
'Cos we can't take our eyes off the t-shirt

And ties combination
...

Za trenutak širom otvaram oči i pokušavam maksimalno da se skoncentrišem ne bi li otkrio izvor istoga. Ništa. Tajac. Sve je odjednom zaćutilo. Dižem se lijeno do frižidera, nalazim opremu za doručkovanje i hvatam se polako istog, a onda odjednom:
D is for Delightful
And try and keep your trousers on

I think you should know you're his favourite worst nightmare

D is for Delightful
And try and keep your trousers on
I think you should know you're his favourite worst nightmare

D is for Delightful....


Podižem glavu od stola i počinjem da shvatam. Čovječe, pa to meni u glavi udara, tutnji. Haj' dobro! Ispočetka baš i nisam obraćao pažnju na ove koncerte , sve dok nisu postali tako učestali i izražajni. Ne može čovjek normalno da razmišlja. Ulazim poslije u kafanu sa namjerom da popijem kafu i prelistam novine ali ne može! Neda! U glavi počinje da maršira:
Do me a favour and break my nose!
Do me a favour and tell me to go away!
Do me a favour and stop asking questions!


Prilazi Jelena, valjda sa namjerom da mi nešto kaže, da me nešto upita, ne znam: E, ćao Boki, jesi li... Ali, tu joj se glava odjednom pretvara u veliku električnu gitaru, a glas joj prelazi u:
I said I bet that you look good on the dance floor
I don't know if you're looking for romance or...
Don't know what you're looking for
Well I bet that you look good on the dance floor
Dancing to electro-pop like a robot from 1984
From 1984!


- Čuješ ti mene?
- E, - reko - izvini, šta si rekla?

Poslije sjednem sa ljudima, najnormalnije krene priča, zajebancija, sve pokušavam da uhvatim priključak, klimam glavom kao da razumijem o čemu se priča, čak se i odvalim smijat kad i ostali, a ovamo u glavi grmi:
Old yellow bricks,
Love's a risk,
Quite the little Escapoligist
Looked so miffed,

When you wished,
For a thousand places better than this
...

Niđe veze!

Poslije ručka malo sjednem ispred TV (ljudi kažu: svako jelo svoje tijelo klelo...) u želji da odgledam Malcolma. Negdje na sredini epizode, taman kad sam se ponadao da će konačno nešto da se desi bez svirke, pročepi:
Despair to the point where they provoke
You to tell the fucking punchline before you have told the joke
Sorry sunshine it doesn't exist
It wasn't in the top 100 list


Vidim da je đavo odnio šalu i umjesto da se nekako izborim sa ovom pošasti ja se maksimalno prepustim. Počnem udarati nogom i rukama ritam i s osmijehom na licu, polunormalnim engleskim jezikom počinjem da urlam:
He must be up to something
What are the chances sure it's more than likely
I've got a feeling in my stomach
I start to wonder what his story might be
They said it changes when the sun goes down
Around here


Trajalo je to nekoliko dana. Sad je malo popustilo.
Subliminarne poruke?
Al' su dobri mamicu im onu Šefildsku...

'cause all you people are vampires

1 comment: