Wednesday 24 September 2008

Neprilagođena

Tačno sam znao da se ovaj talas neće zaustaviti... Ali, sad bi mogao!

Šteta. Otišla je sjajna glumica, ali na način koji je i bilo za očekivati, jer ipak je i ona bila pripadnik te generacije koja je vladala osamdesetim, a lutala devedestim. Sonja je zapravo svo vrijeme patila za čitavom tom ekipom sa kojom je odrastala: za Milanom, Magi, Vdom, Pečarom. Patila za osamdesetim. Patila je za ljudima za koje je smatrala da su je prevarili svojim "preranim" odlaskom. Za ljudima koji su bilo nosioci tog novog urbanog undergound pokreta, popularno nazvanim - novi talas. Patila je za Ekv-om, za Šarlom, za Daviteljem, za starkama, vijetnamkama i izderanim trapericama. Za svirkama u SKC- u i Akademiji. Za Beogradom koji je "bacao svetlo daleko". Za vremenom za koji je znala da je prošao i da se više nikada neće vratiti. Za životom. Duhom se nikada nije ni pomjerila sa tog mjesta i tog vremena. U i tom svom ludilu našla je valjda jedino pravo moguće rješenje za nju. Odlazak na mjesto gdje su i ostali...

No comments:

Post a Comment