Kažu za Adolfa Hitlera da je bio neshvaćen. Umjetnik kojeg niko nije priznavao. Taj nikada ovjenčani njemački slikar rodio se u Braunau na rijeci Inn u Austriji od majke Klare i oca Aloisa okruglo 20. aprila 1889. Njegovo ekscentrično ponašanje u djetinjstvu (kažu da ga je otac često ubijao od batina, a Adolf bi umjesto da plače na sav glas i moli oca da prestane samo glasno brojao udarce, što bi njegove roditelje dodatno zabrinulo), a pogotovo poslije za života (koje je, psiholozi bi rekli, upravo to šutanje dodatno raspojasalo i dalo krila) u potpunosti opravdava crte koje karakterišu jednog umjetnika. Hitleru se nikada nije dalo da završio ikakvu školu, jer je od malih nogu vrlo dobro znao kojim će se pozivom baviti kad odraste. Ništa drugo mu nije ni trebalo, osim olovke, praznog lista papira, kista i puno boje. Ali, njegov otac nije ni htio da čuje za to. Tek nakon nekog izvjesnog vremena, kad je Alois bosonogim nogama zakoračio na prostrane zelene pašnjake vječnih lovišta, siroti Adolf je vjerovatno po prvi put u životu osjetio slobodu punim plućima, te je napokon spoznao šta ona zapravo znači u punom njenom smislu i obimu. Nošen tim lagodnim osjećajem, odlazi u Linz, a iz Linza u Beč kako bi upisao Akademiju likovnih umjetnosti. Tamo prolazi prvi prijemni krug, ali u drugom ga nisu pustili. Razočaran ali ne i obeshrabren, mladi Hitler se odluči zadržati u Beču, te je sljedeću godinu preživljavao preslikavajući motive sa razglednica. 1907. godine nakon majčine smrti, ponovo se prijavio na Akademiju, ali ga opet odbijaju. Tada je već vidno revoltiran počeo slobodno i na glas da govori kako "nije on kriv već Akademija koja nije prepoznala njegovu genijalnost". Nakon drugog neuspjelog pokušaja, seli se u Minhen vjerovatno sa najboljom namjerom.
1914. godine prijavljuje se u dobrovoljce, gdje ubrzo dobija orden za hrabrost...
Jednom je za svoju majku napisao: "Njemačkom je narodu darovala najvećeg sina!"
.
No comments:
Post a Comment