Ovih bi 
se dana, napokon, trebao pojaviti neko ko će nas spasiti od demona, vampira i ostalih onostranih bića-pojava. Govorim o Dilan Dogu najboljem prijajtelju Grouche Marxa kao o izmišljenom liku iz mašte strip crtača, talijana Ticiana Sclavia. U zadnje dvije ili tri decenije koliko je prisutan kod nas dotični strip junak nikad nije dostizao neke zavidne tiraže poput Zagora ili Komandanta Marka, ali je u mnogo većoj mjeri uspijevao da nas odvoji od stvarnosti i uvede u svoj nevjerovatni svijet nadnaravnih pojava i stvorenja. Moram da priznam da ga dugo nisam čitao a volio sam ga isto kao i Teks Vilera ili Mr. Noa. Nekako, kad pogledam, to su ipak manje komercijalni stripovi u odnosu na gore pomenute.
Uh, zamalo da zaboravim: Alan Ford. Legendarna grupica iz najzabitije zabiti New Yorka u ulozi vječito gladnih tajnih agenata, smješteni u cvjećaru u koju mušterije
uglavnom uđu greškom. Matori Broj 1 koji vjerovatno ni sam ne zna koliko mu je godina posjeduje svu moguću "harizmu" da održi na okupu konstantno mrzovoljnu ekipicu. Tu mogućnost da ispriča i najstariji istorijski događaj sa slavnim istorijskim ličnostima uz koje se, naravno, pojavljuje i on lično ipak ne posjeduje svako. A, tu je i čuvena knjižica u kojoj je zapisan i najsitniji detalj iz života vjerovatno svakog od nas... O iskompleksiranosti omalenog nosonje i ne treba trošiti daha. Jeremija, vječiti bolesnik koji je nosilac parola poput: "Ko leti vrijedi, ko ne leti ne vrijedi", " Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti" , " Prokletstvo, ovaj zid je glatak poput glatkog zida. " ili uštogljeni engleski kleptoman Ser Oliver sa izlizanim polucilindrom na glavi... Ma, sjajno se prisjetiti ovih dragulja. I, kad se samo sjetim, u djetinjstvu, odigranih utakmica u stripove. Opšta pometnja...
se dana, napokon, trebao pojaviti neko ko će nas spasiti od demona, vampira i ostalih onostranih bića-pojava. Govorim o Dilan Dogu najboljem prijajtelju Grouche Marxa kao o izmišljenom liku iz mašte strip crtača, talijana Ticiana Sclavia. U zadnje dvije ili tri decenije koliko je prisutan kod nas dotični strip junak nikad nije dostizao neke zavidne tiraže poput Zagora ili Komandanta Marka, ali je u mnogo većoj mjeri uspijevao da nas odvoji od stvarnosti i uvede u svoj nevjerovatni svijet nadnaravnih pojava i stvorenja. Moram da priznam da ga dugo nisam čitao a volio sam ga isto kao i Teks Vilera ili Mr. Noa. Nekako, kad pogledam, to su ipak manje komercijalni stripovi u odnosu na gore pomenute.Uh, zamalo da zaboravim: Alan Ford. Legendarna grupica iz najzabitije zabiti New Yorka u ulozi vječito gladnih tajnih agenata, smješteni u cvjećaru u koju mušterije
uglavnom uđu greškom. Matori Broj 1 koji vjerovatno ni sam ne zna koliko mu je godina posjeduje svu moguću "harizmu" da održi na okupu konstantno mrzovoljnu ekipicu. Tu mogućnost da ispriča i najstariji istorijski događaj sa slavnim istorijskim ličnostima uz koje se, naravno, pojavljuje i on lično ipak ne posjeduje svako. A, tu je i čuvena knjižica u kojoj je zapisan i najsitniji detalj iz života vjerovatno svakog od nas... O iskompleksiranosti omalenog nosonje i ne treba trošiti daha. Jeremija, vječiti bolesnik koji je nosilac parola poput: "Ko leti vrijedi, ko ne leti ne vrijedi", " Ako kaniš pobijediti ne smiješ izgubiti" , " Prokletstvo, ovaj zid je glatak poput glatkog zida. " ili uštogljeni engleski kleptoman Ser Oliver sa izlizanim polucilindrom na glavi... Ma, sjajno se prisjetiti ovih dragulja. I, kad se samo sjetim, u djetinjstvu, odigranih utakmica u stripove. Opšta pometnja...
dobar ti ovaj
ReplyDeleteprrrrrrrrravo