S vremena na vrijeme čak i iz one učmale, komercijalne kolotečine pohlepnog Hollywooda pojavi se ostvarenje koje nastoji biti inteligentno, i štavise, koje pokušava tjerati gledaoce da koriste svoj mozak.
Znam, zvučaće čudno ili u najmanju ruku kretenski s moje strane, ali iako je The Truman Show snimljen prije dobrih 10 godina, ja sam ga tek prije neki dan pogledao prvi put u životu. I opet sam se uvjerio kako je Jim Carey izvrstan glumac kad to želi da bude. Na ruku mu svakako idu i "minijature" u The Majestic i Man on the Moon. Ali The Truman Show svakako ostaje malo po strani.
Vođen Orveloskom mišlju da ćemo jednog dana svi biti pod budnim okom Velikog brata, scenarista Andrew Niccol je ustvari samo izokrenuo tu ideju: jedan će čovjek biti posmatran od strane milona ljudi, ali da toga ovaj neće biti ni svjestan.
Ovo je između ostalog film koji postavlja filozofska pitanja i koristi religijske alegorije. Naime, pokretač čitave ideje zove se Christof, a tumači ga Ed Harris, čineći tako direktnu aluziju na Tvorca koji je sve stvorio, koji sve gleda "odozgo" i koji upravlja njegovim (našim) životom...Vođen Orveloskom mišlju da ćemo jednog dana svi biti pod budnim okom Velikog brata, scenarista Andrew Niccol je ustvari samo izokrenuo tu ideju: jedan će čovjek biti posmatran od strane milona ljudi, ali da toga ovaj neće biti ni svjestan.
Kroki: Truman Burbank, rezultat neželjene trudnoće, kao beba usvojen je od strane jedne velike medijske kompanije, i on je od tada, predmet najpopularnijeg i najdugovječnijeg reality TV šoua. Svi u njegovom okruženju: prijatelji, porodica, komšije, supruga... svi ljudi s kojima uopšte komunicira su unajmljeni glumci, a njegov rodni grad idilični Seaheven je ustvari veliki TV studio. On je čovjek sređenog i urednog života koji radi kao prodavač životnog osiguranja. Oženjen je prelijepom medicinskom sestrom Meryl (Laura Linney). Čini se da je u njegovom životu sve na svom mjestu. A onda kompletan njegov život počinje da poprima oblike prave agonije nakon što počnu da se dešavaju čudne stvari u njegovom okruženju koje ga upućuju na to da stvari baš i ne izgledaju onako kako se godinama prikazuju. Nakon što uhvati signal na svom auto radiju u kojem čuje glas koji naredjuje statistima da se pripreme i nakon što iz vedrog neba na ulicu padne veliki studijski reflektor, klupko počinje da se odmotava...
Možda jedina zamjerka: Peter Weir je trebao raditi film direktno iz ugla T. Burbanka tako da gledalac zajedno sa njim doživi sve ono što se bude dešavalo u njegovoj glavi.
Ali, što se mene tiče - čista petica.
Film dobar
ReplyDelete